Poduzetništvo ili rad za druge?

Kada si kao mlad postaviš pitanje: Što bih htio sa svojim životom? Izgraditi vlastitu firmu od nule ili ići na tržište rada? Gotovo uvijek će se okolina truditi odgovoriti na tvoje preispitivanje, pri tome ćeš vrlo lako naići na direktno odgovaranje od ideja za poduzetništvom. 

Najviše nam znači mišljenje bliskih ljudi, no i te nam osobe znaju svojom zabrinutošću i nerazumijevanjem nanijeti bol.

Pitanja s kojima se najčešće susrećemo su: ,,Pa kako ćeš ti tako mlad u poslovnom svijetu?" ,,Zar ti se isplati otvarati firmu u ovakvim vremenima za Hrvatsku?" ,,I ja sam bio poduzetnik, ali to je veliko odricanje, nisi ti spreman na to!" ,,S kojim sredstvima raspolažeš?" ,,Ogromno je tržište, kako ćete vi plasirati svoju ideju? Još su tu mnoga druga pitanja uz direktno odgovaranje od svijeta poduzetništva.

Dakako, u svijetu poduzetništva ima mnogo rizika, ulaganja i odricanja. Nijedan pravi uspjeh ne dolazi preko noći, to je proces koji traje. 

Sva nas ta pitanja možda tjeraju na odgovor: Ma ne isplati se, zaista je u Hrvatskoj teška situacija.  Treba pokušati razumjeti ostale bez ljutnje, velik broj ljudi oko nas ne razumije što je poslovni svijet, nikada se nisu okušali i našli u situaciji i da sami stvaraju. Čovjek iz straha najčešće ne realizira svoje ideje.

U nekim je slučajevima možda i bolje prvo krenuti raditi za nekoga drugoga i ,,ispeći" zanat ili bar dok se ne postigne samodisciplina koja je potrebna za samostalan rad. Disciplinirati sebe najteži je zadatak, sve dolazi u hodu.

Kod odluke za samostalnim radom dobro je usmjeriti pogled u prednosti takvog načina poslovanja i u osobe koje u nama prepoznaju kvalitetu, prihvaćaju našu ideju, kreativnost i znanje. Tada nam ni negativni savjeti ne predstavljaju ništa. To može biti jedna ili više osoba.

To je ona osoba koja će ti opovrgnuti svako negativno preispitivanje i koja će u tebi pohraniti pozitivu i još veću želju za uspjehom. Sloboda stvaranja je velika prednost.

Potrebno je suočiti se sam sa sobom, napraviti istraživanje tržišta, biti spreman posvetiti vrijeme za kvalitetan rad, u nekoj fazi i volontirati.

Sve ovo pišem iz vlastitog iskustva jer sam se i sam našao u istoj situaciji. S radom sam krenuo u srednjoj školi.

Već sam tada krenuo aktivno razmišljati što želim u životu, htio sam dati nešto društvu, a nisam znao kako i odakle krenuti. Nisam puno razmišljao, uz fakultet sam radio i do dva, tri posla dnevno što zbog financijskih potreba, što zbog ulaganja u svoj daljnji napredak. Učio sam i detaljno analizirao sve ono što me zanimalo za moj budući svijet poduzetništva, priključio sam se i u razne projekte volontiranja koji su me dodatno izgradili kao osobu.

Moje je stajalište da je rad za društvo u slobodno vrijeme nešto što te čini boljom osobom i boljim poslovnim vođom. Nakon nekog je vremena u meni gorila sve jača želja za otvaranjem vlastite agencije, u ranijoj sam fazi radio sa svojim najboljim prijateljem iz djetinjstva i dizajnerom Antom Starčevićem i došli smo do zaključka da smo zajedno kompetentni i spremni za svijet poduzetništva.

Odlučili smo otvoriti agenciju, no i sami smo na početku prošli veoma bolno iskustvo i odgovaranje od samog otvaranje iste. Naravno, nismo se dali, upornost, velika hrabrost i težnja da ovoj državi damo nešto više su presudili. Osobno sam odbio jako dobre poslovne ponude i sigurne plaće. Ja sam sebi svoj put zacrtao i nisam se htio osjećati kao ,,uhljeb" i opet sam tu nailazio na razno razne savjete i predviđanja, ali nismo se dali smesti.

Ante i ja smo krenuli od nule, isključivo s vlastitim znanjem i ciljevima. Svako slobodno vrijeme smo uložili u ideje i stvaranje uspješne poslovne priče. Bilo je potrebno mnogo vremena i sastanaka dok su ljudi u nama prepoznali našu ideju i dok su nas počeli uzimati ozbiljni brendovi. Znali smo i spavati u uredu, naše je trud od ranih jutarnjih sati do kasnih večernjih ipak stigao na naplatu. Kroz našu firmu prolazi velik broj studenata, međutim i sami aktivno radimo na svim našim projektima. 

Zahvaljujem se ovim putem svojoj zaručnici Martini prije svega na svom razumijevanju i strpljenju, svome poslovnom partneru i najboljem prijatelju Anti Starčeviću te mentoru Danijelu Koletiću na svakom stručnom savjetu.

Za kraj bih samo zaključio da uspjeh leži u svakome od nas, bitno je imati jasan plan i viziju, upornost, ali i hrabrost donijeti ovome svijetu nešto dobro.

U sljedećem blogu saznajte više.

Tino