Godine prolaze brzo, još ako su provedene u danonoćnom radu prolaze nam kao sekunde. Hodajuće reklame već dvije i pol godine neumorno rade i pronašle su svoje mjesto na našem tržištu (sve je veća potraga i za vanjskim tržištem), a opet to je tek početak. Okreneš se i vidiš što si napravio do sada i onda shvatiš da je ovo tek šačica onoga što možeš dati, cijeli život možeš graditi bez prestanka.

Ne razmišljamo o vremenu kada radimo, mi ovaj posao volimo i zato svako vrijeme kvalitetno iskorištavamo. Svi mi možemo ispuniti svoj potencijal, no pitanje je jesmo li dovoljno hrabri da se suočimo i s neuspjehom. Onaj osjećaj kada stvaraš nešto što je vrijedno, nešto vlastito, nešto od čega i drugi ljudi žive, nešto što pomaže brendovima u ispunjenju potencijala prepoznatljivosti, to je naš pokretač, to je snaga i srce hodajućih reklama.

Vrijeme prolazi, no mnogi su talenti neizbrušeni i ostaju zaključani, svatko ih od nas ima, svatko je sposoban za puno više nego što misli da jest. Naše društvo na kavama raspravlja o svojim mogućnostima dok im prilike prolaze, mi smo s ozbiljnim radom krenuli jako mladi i uhvatili se u koštac sa svim pogreškama i problemima. Grešaka će uvijek biti i na njima se uči, ali baš nas te iste greške usmjeravaju. Svaka greška otključava neku novu sposobnost, neko novo znanje, neku novu priliku.

Bilo je i teških dana u počecima kada smo mislili da ćemo zatvoriti firmu, ni to ne bi bio kraj, no naš je put bio borba, prihvatili smo istinu i odlučno sve nedostatke ispravili, uz ovaj posao smo dobili nove snage, za nešto više, za nešto bolje. Kada je novac glavni cilj, to obično onda sve krene u drugačijem smjeru, nama su ipak ljudske vrijednosti na prvom mjestu. Ne znam, možda se ne bismo dali u ovaj rad da nismo mladi, jer ponekad se čini da si za ogromno odricanje spreman samo u mladosti. Kako bilo svi mi sve možemo kad hoćemo, svatko od nas je važan kotačić.

Samo nam je Nebo granica.